Otok Brač, Bol, plaža Zlatni rat, iznimno bistro more, Hoteli Bol, Bluesun, Apartmaji Bol, Elaphusa, Bonaca, Borak, Srednja Dalmacija, Hrvatska

Bol je najstarije obalno bračko naselje. Živi u osami južnih krajolika, u središnjem dijelu južne strane otoka, podno Bolske krune i Vidove gore - najvišeg otočnog uzvišenja i ujedno najvišeg vrha svih jadranskih otoka (778m).

Nekoliko se kilometara proteže uz sam morski rub. More je pred njim iznimno bistro, prozirni valovi doimlju se poput brušena kristala. Bol obiluje privlačnim plažama.

Zapadno od Bola, plaža Zlatni rat jedna je od najvećih i najljepših prirodnih atrakcija Jadrana. Poput jezičca pruža se gotovo pola kilometra u modrinu mora. Raste nanošenjem i taloženjem sitnih šljunčanih oblutaka oko podmorskog grebena. Vršak Zlatnog rata mijenja oblik, nastojeći ugoditi volji valova i morskim strujanjima.

S istočne strane Bola, na poluotoku Glavici, u svečanom se miru uzdiže Dominikanski samostan. Njegov muzej raspolaže bogatom arheološkom zbirkom, te raznovrsnim vrijednim predmetima i slikama. Uz luku je oblikovana urbana jezgra Bola. Ondje se nižu barokni ljetnikovac, Loža sa crkvicom, renesansno-barokna palača u kojoj je smještena galerija umjetnina, župna crkva, pjaceta i Kaštil. Stilske građevine nenametljivo se uklapaju u skladnu cjelinu sklopova kuća izvorne pučke arhitekture.

Zapadna strana mjesta izgrađena je u novije vrijeme. Na predjelima prema Zlatnom ratu smješteni su glavni bolski hoteli.

Bol je lokalitet iznimne maritimne pogodnosti. Njegova obala s mnoštvom kutaka mira i ugode pruža osjećaj velikog slobodnog prostora, stvorena je za meditacijsko opuštanje i za aktivan odmor.

Pod suncem obasjanim proplancima nastanjen je miris ljekovite kadulje i ružmarina, a cvrčanje cvrčaka najdublja je iskonska muzika. Svaki posjetitelj u ovome kraju može naći djelić vlastita užitka.

Povijest Bola
Brač je bio naseljen još u predhistorijsko doba, vjerovatno u mezolitiku, a sigurno u neolitiku, tj. krajem III. milenija prije Krista, predindoeuropskim stanovništvom, kojemu je glavno zanimanje bilo stočarstvo. U II. mileniju, u doba metalnih kultura otok su naseilili indoeuropski Iliri koji su bili više stočari nego ratari.
Rimljani nisu osnivali naselja ali su organizirali gospodarske nastambe (villa rustica).
Krajem VIII. ili početkom IX. stoljeća neretvanski Hrvati dolaze na ova područja. Potisnuli su romanizirano starosjedilačko ilirsko stanovništvo.
Otok Brač je u to doba pod franačkom vlašću. Početkom XI. stoljeća zauzimaju ova područja Mlečani. Sredinom stoljeća Brač je u okviru hrvatske države za vrijeme Petra Krešimira IV.
U XII. stoljeću ova područja su formalno pod Bizantom ali njima upravljavju Mlečani. Za vladavine kralje Kolomana, 1107. godine, Brač je u sklopu hrvatsko-ugarske države. Međutim, 1135., Venecija osvaja Brač, da bi oko 1170. opet bio pod Bizantom za kratko vrijeme, jer već 1180. ponovno je u sastavu hrvatsko-ugarske države. Andrija II., hrvatsko-ugarski kralj poklanja Brač krčkim knezovima Frankopanima.

Potom Brač zauzimaju omiški gusari. Bračani mole Veneciju za zaštitu što im je bilo udovoljeno. Tako, 1. travnja 1278. godine ova područja dolaze pod vlast Venecije koja traje do 1358. Iste godine Brač još jednom ulazi u sastav hrvatsko-ugarske države. I dalje Brač često mijenja gospodare. Tako je 1390. godine pod zaštitom bosanskog kralja Tvrtka I., 1394. godine njime vlada hrvatsko-ugarski kralj Sigmund, 1403. godine otokom vlada Hrvoje Vukčić, a 1413. godine dolazi pod vlast Dubrovnika.
Najzad, 1420. godine, Brač osvajaju Mlečani i njime vladaju do 1797., tj. do propasti Venecije. Venecija je formalno poštovala dotadašnje komunalno uređenje i ostavila je sve oblike komunalne samouprave, ali u praksi djelovala je u skladu sa svojim zakonima i putem svojeg činovništva vrlo intenzivno se miješala u unutrašnje poslove komune. Ukinula je odredbe običajnog prava i uvela zajedničko zakonodavstvo pod upravom generalnog providura. Brački knezovi bili su mahom osiromašeni venecijanski plemići koji su dolazili na otok da se obagate. Sužavali su komunalnu samoupravu i ponašali se bahato.

Padom Venecije Bračani su mislili da su se oslobodili svih obveza te da su sada slobodni. Međutim, iste godine, Austrija je zaposjela ova područja i njima vladala do 1805. godine. Požunskim mirom 1805. godine ovo područje je došlo pod francusku upravu koja uvodi mnoge gospodarske reforme. Ukida se plemstvo, osnivaju se škole.

U prosincu 1806. Rusi zauzimaju Brač, ali već sredinom 1807. godine ponovno se vraćaju Francuzi, međutim nisu ni dalje imali mira. Engleski brodovi su u dva navrata napadali otok, 1811. i 1812. godine. U lipnju 1811. godine jedna je engleska korveta napala Bol, uništila u luci više brodova i odvukla na otok Vis bogat plijen žita, ulja i vina.

Nakon pada Napoleona, Brač dolazi ponovno pod austrijsku vlast, 7. VII. 1814. godine. Godine 1823. dolazi do nove teritorijalne podjele otoka. Brač je podijeljen na 7 općina među kojima je i općina Bol.
Predstojala je duga i teška borba za hrvatski jezik, za sjedinjenje s Hrvatskom. Bolski narodnjaci su konačno uspjeli 1883. godine osvojiti vlast u općini. Druga polovica XIX. stoljeća je vrijeme nacionalnog buđenja. Godine 1897. osniva se Hrvatska čitaonica. Od 1. XII. 1918. godine Bol je u sastavu nove države (Jugoslavija) u kojoj nisu ostvareni nacionalni snovi.

Nakon burnog II svj.rata, Bol je u sastavu SFR Jugoslavije, sve do osnivanja samostalne i neovisne Republike Hrvatske.