Povijest Hrvatske, Hrvatska u srednjom veku, kratak članak u Hrvatski povijesti od srednjog veka od danas, Republika Hrvatska, Hrvatska povijest, Jugoslavija, Hrvatska

Hrvatski se narod na europskoj pozornici pojavljuje koncem 6.-og i početkom 7.-og stoljeća, naseljavajući duže ili kraće vrijeme prostore između Alpa na zapadu te Dunava, Tise i Drine na istoku, kao i prostore između Mure i Drave na sjeveru i Jadranskoga mora na jugu. Naseljavajući ove prostore Hrvati u njih donose visokorazvijenu duhovnu baštinu ali i vojničku organizaciju, narodnu samosvijest i neke oblike običajnoga prava, što u cjelokupnosti možemo označiti atributima državnosti.

U nailazećim stoljećima Hrvati stvaraju državu koja podrazumijeva određen teritorij, imaju narodnu vladarsku dinastiju, državnu krunu, vojsku, ali i svoj zakonodavni državni sabor. Nakon što se dobrovoljno pokrštavaju prihvaćajući katolištvo, Hrvati se formiraju kao trajni politički čimbenik na ovim prostorima. Boreći se za opstanak, prije svega braneći se od Avara, Franaka, Mađara, Bizanta i Mlečana, Hrvati se istodobno suživljuju s romanskim i avarskim starosjediocima, a taj proces završava potpunom vojnom, kulturnom, jezičnom i svekolikom narodnosnom supremacijom Hrvata.

Hrvatska je država izgubila velik dio svoga povijesnog teritorija, koji je pripao Bosni i Hercegovini. Hrvatsko je Kraljevstvo sačuvalo svoju državnu suverenost posebnim položajem unutar Habsburške Monarhije sve do njezina raspada, 1918.
Nakon što je godine 1918. prekinula državnopravne veze s Austrijom i Ugarskom, Hrvatska je bez suglasnosti Sabora uključena u novostvorenu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (kasniju Kraljevinu Jugoslaviju). Time je Hrvatska prvi put stavljena u balkanski politički okvir te je nasilno prestala postojati kao država. Autonomna Banovina Hrvatska, uspostavljena sporazumom hrvatske oporbe i jugoslavenske Vlade 1939., trajala je do osovinskog razbijanja Jugoslavije, 1941. Unatoč plebiscitarnoj podršci stanovništva prozapadnoj seljačko-demokratskoj koaliciji, Drugi je svjetski rat u Hrvatskoj vođen između dvaju radikalnih pokreta – ustaša pod pokroviteljstvom Osovine i komunista (partizana) na strani Saveznika, koja su oba proglasila svoju hrvatsku državu. Od 1945., Hrvatska je bila jedna od šest saveznih država socijalističke Jugoslavije maršala Tita. Demokratski narodni pokret poznat kao Hrvatsko proljeće, za politička prava Hrvatske u Jugoslaviji, koji se 1967. suprotstavio nasilnom spajanju hrvatskoga jezika sa srpskim u srpskohrvatski, suzbio je jugoslavenski režim 1971.

REPUBLIKA HRVATSKA
Slijedom demokratskih izbora 1990., Republika Hrvatska na čelu s Franjom Tuđmanom, 1991. je proglasila neovisnost kao i većina država članica Jugoslavije. Koristeći bivšu saveznu vojsku i lokalne pobunjenike, Srbija i Crna Gora napale su 1991. Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu s ciljem zadržavanja osvojenih teritorija u krnjoj Jugoslaviji. Rat je završio 1995. pobjedom Hrvatske i oslobođenjem okupiranih područja, dok su istodobni saveznički hrvatsko-bošnjački uspjesi doveli do mirovnog procesa u Bosni i Hercegovini. Od 2000. počinju europske integracije. Potpisan je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, Hrvatska je pristupila Partnerstvu za mir i Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Postupno su jačali pozitivni procesi društvene i političke stabilizacije zemlje. Hrvatska je postala punopravna članica NATO-a 1. travnja 2009., a Europske unije, 1. srpnja 2013.